DOPIS STUDENATA ISLAMSKIH NAUKA RIJASETU IZ BIH: KRAJNJE JE VRIJEME DA SE PREKINE ŠUTNJA !!!
Poštovani reisu-l-ulema, uvažene muftije, članovi Vijeća muftija, profesori, muderrisi, imami i odgovorni ljudi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,
obraćamo vam se kao studenti islamskih nauka, ne da vas podučavamo islamu niti da pred autoritetima naše Zajednice pokazujemo znanje koje tek stječemo, već upravo zato što priznajemo vaš autoritet, vaše znanje i odgovornost koju nosite.
I zato pitamo: dokle ćemo šutjeti? Dokle ćemo posmatrati kako se hanefijski mezheb, maturidijski akaid, naši alimi, imami, medrese, tekije i višestoljetna vjerska praksa muslimana Bosne i Hercegovine javno proglašavaju zabludom, novotarijom ili odstupanjem od navodnog „čistog islama“, a da institucionalni odgovor tome ostaje nedovoljno glasan, nedovoljno sistematičan i nedovoljno odlučan?
Mi ne tražimo od Islamske zajednice da izmisli novi pravac, već tražimo da zaštiti ono što joj je već povjereno.
„Ne tražimo novu vjeru. Tražimo da se prestane šutjeti dok se napada vjersko naslijeđe koje je Islamska zajednica dužna čuvati.“
Muslimani Bosne i Hercegovine nisu narod bez vjerskog pamćenja. Islam ovdje nije počeo pojavom interneta, društvenih mreža niti dolaskom savremenih propovjednika koji su našim očevima i djedovima počeli objašnjavati da stoljećima nisu pravilno razumijevali vlastitu vjeru.
Na ovim prostorima postoje stoljeća Kur'ana i Sunneta, hanefijskog fikha, maturidijskog akaida, medresa, vakufa, džamija, tekija, muderrisa, kadija, muftija i alima. To naslijeđe nije folklor. To je institucionalno i intelektualno pamćenje muslimana Bosne i Hercegovine.
I nije nepogrešivo samo zato što je naše. Svaka praksa može se preispitivati dokazom i znanjem. Ali isto tako, naše naslijeđe ne postaje zabluda zato što ga je neko, nakon nekoliko predavanja ili pročitanih brošura, proglasio suprotnim Kur'anu i Sunnetu.
„Našu tradiciju ne branimo zato što je stara. Branimo pravo ozbiljne islamske učenosti da se ne proglašava zabludom bez znanja, metodologije i dokaza.“
Nama nije problem što postoje muslimani koji se u pojedinim pitanjima ne slažu s hanefijskim mezhebom ili maturidijskim akaidom. Ihtilaf nije nastao danas. Islamska civilizacija stoljećima je poznavala različite mezhebe, škole i učenjake koji su se međusobno razilazili.
Ali postoji razlika između ihtilafa i ideološke delegitimizacije drugog muslimana.
Jedno je kazati: „U ovom pitanju smatram da je drugi dokaz jači.“ Sasvim drugo je generacijama muslimana govoriti da su njihovi ibadeti novotarije, njihovi alimi zabludjeli, njihov akaid pokvaren, njihove tradicionalne prakse širk, a njihovo višestoljetno razumijevanje islama nešto što treba „očistiti“.
Historija nas obavezuje da tekfir ne tretiramo kao bezazlenu retoriku
Vehabijski pokret nije historijski nepoznata pojava čije posljedice tek trebamo pretpostavljati. Njegova historija, vlastita literatura njegovih autora i savremena akademska istraživanja omogućavaju ozbiljno proučavanje mjesta koje su u njegovom razvoju imali pitanja tekfira, širka, odnosa prema drugim muslimanima, el-vela ve-l-berra i legitimiranja sukoba s onima koji nisu prihvatali njegovu interpretaciju.
Zato odbijamo prihvatiti tvrdnju da je svako upozoravanje na tekfir „napad na da'vu“.
Tekfir nije sitno fikhsko pitanje. Kada musliman muslimanu počne određivati granicu između imana i kufra bez znanja i odgovornosti, posljedice takvog govora kroz historiju nisu uvijek ostajale među koricama knjiga.
„Riječ koja muslimana pretvara u mušrika nikada nije samo riječ. Ona mijenja način na koji se gleda njegova čast, njegova vjera, njegova porodica, njegova imovina i, na kraju, njegova krv.“
Upravo zbog toga očekujemo da naši najkompetentniji akaidski, fikhski i historijski autoriteti sistematski analiziraju takve doktrine iz primarnih izvora i daju jasan odgovor muslimanskoj javnosti.
Ne internet komentar. Ne povremenu hutbu nakon skandala. Ne neodređenu izjavu u kojoj niko ne zna o kome i o čemu se govori.
Kada se hanefijska ili tradicionalna praksa muslimana Bosne i Hercegovine javno nazove bid'atom, širkom ili zabludom, od nas se često očekuje da šutimo radi „jedinstva muslimana“. Kada odgovorimo, tada se upozorava na „podjele“.
„Jedinstvo ne znači da jedna strana ima pravo napadati, a druga obavezu šutjeti.“
Ako se od nas traži edeb prema neistomišljeniku, tražimo ga za sve. Ako je nedopustivo etiketiranje, neka bude nedopustivo za sve. Ako se mora poštovati različito mišljenje, onda se mora poštovati i pravo muslimana Bosne i Hercegovine da prakticiraju islam unutar vlastitog hanefijsko-maturidijskog institucionalnog okvira, bez stalnog proglašavanja njihovih postupaka zabludom i novotarijom.
Ne trebamo mi, kao studenti, objašnjavati Islamskoj zajednici šta je hanefijski mezheb. Ne trebamo profesorima akaida objašnjavati ko je imam Ebu Mensur el-Maturidi. Ne trebamo našim muftijama govoriti kakvo je islamsko naslijeđe Bosne i Hercegovine.
Ako je hanefijski mezheb pravni okvir naše Zajednice, neka se brani njegov intelektualni legitimitet. Ako je maturidijski akaid njen akaidski okvir, neka naši najbolji profesori javno odgovore onima koji ga proglašavaju zabludom.
Ako su naše medrese i Fakultet islamskih nauka mjesta na kojima se čuva institucionalno islamsko znanje, onda znanje proizvedeno u tim institucijama mora biti prisutnije u javnosti od glasova ljudi čiji se autoritet zasniva na broju pregleda na društvenim mrežama.
„Ako naši autoriteti imaju znanje, a drugi imaju mikrofone, problem nije nedostatak odgovora, problem je što se odgovor nedovoljno čuje.“
Ne tražimo progon ljudi. Ne tražimo zabranu legitimnog mezhepskog razilaženja. Ne tražimo politički obračun s muslimanima koji drugačije razmišljaju.
Tražimo da se dokumentiraju javni slučajevi proglašavanja tradicionalnih muslimanskih praksi širkom, kufrom ili zabludom.
Tražimo da naši profesori akaida, fikha, hadisa, tefsira i islamske historije na takve tvrdnje odgovaraju njihovim vlastitim izvorima i klasičnom islamskom literaturom.
Tražimo ozbiljne publikacije dostupne običnom muslimanu, a ne samo stručne radove koje pročita nekoliko desetina ljudi.
Tražimo snažnije prisustvo naših alima među mladima i u digitalnom prostoru.
Tražimo da se jasno razgraniči legitiman ihtilaf od tekfira, vrijeđanja, sistematskog proglašavanja muslimana novotarima i rušenja povjerenja u institucije islamskog znanja.
I kada neko javno napadne naš mezheb, naš akaid ili naše priznate alime, tražimo da odgovor ne ostane na pojedincu koji se slučajno našao prozvanim.
Musliman koji je prihvatio vehabijsko ili selefijsko tumačenje nije zbog same te činjenice naš neprijatelj. Njegova čast ostaje čast muslimana. Njegova prava ostaju prava muslimana.
Ali poštovanje čovjeka ne znači kapitulaciju pred idejom. Možemo poštovati dostojanstvo muslimana i istovremeno beskompromisno analizirati i pobijati učenje koje smatramo pogrešnim.
„Ne tražimo mržnju prema ljudima. Tražimo kraj straha od imenovanja i pobjeđivanja ideologije.“
Mladi musliman Bosne i Hercegovine mora znati da hanefijski mezheb nije skup „bosanskih običaja“.
Mora znati da maturidijski akaid nije izmišljotina naših imama.
Mora znati razliku između sunneta, mustehaba, mubaha, mekruha, bid'ata, grijeha, širka i kufra.
Mora naučiti koliko je ogromna razdaljina između riječi: „Smatram da je ovaj postupak pogrešan“ i riječi: „Ti si mušrik.“
Jer upravo u toj razdaljini nalazi se stoljećima razvijana učenost Ehli-sunneta.
Imate institucije. Imate fakultete. Imate medrese. Imate muftijstva. Imate imame. Imate izdavaštvo. Imate katedre. Imate učenjake.
Imate historijsko iskustvo jedne od najstarijih organiziranih muslimanskih zajednica u Evropi.
Vrijeme je već pokazalo koliko brzo društvene mreže mogu pretvoriti poluznanje u autoritet, koliko lako kategoričan govor može izgledati kao učenost i koliko duboko vjerske podjele mogu ući u džemate i porodice.
„Od vas ne tražimo da umjesto nas mislite. Tražimo da ne ostavite našu generaciju samu pred onima koji joj govore da je njeno vjersko naslijeđe zabluda.“
Ne želimo novi sukob među muslimanima. Želimo upravo suprotno.
Ali, mir koji postoji samo zato što jedna strana šuti dok se njeno naslijeđe napada nije stvarni mir.
Povezano: Bosanski muslimani ne moraju nikome dokazivati da su muslimani, niti će svoju vjeru učiti od onih koji su došli objašnjavati da nam preci, hodže, imami, muderisi i muftije bili novotari i otpadnici!