PITALA ZAŠTO PEZIĆ NA PREDAVANJIMA NE GOVORI O GAZI, ON JOJ ODGOVORIO: „NJENO ME MIŠLJENJE ZANIMA KOLIKO I LANJSKI SNIJEG!”
Ovo što je Elvedin Pezić pokazao nije nikakva „nespretna reakcija“, nego sramotan primjer bahatosti i selektivnog morala. Čovjek koji je sebi dao za pravo da godinama drugima određuje kako da žive, kako da se oblače, kako da se ponašaju i šta da misle, kada ga je jedna žena javno upitala zašto na predavanju ne govori o Gazi, nije pokazao ni minimum poštovanja prema njenom pitanju. Umjesto odgovora, uslijedilo je ponižavanje i poruka da ga njeno mišljenje zanima „koliko i lanjski snijeg“.
To mnogo govori o oholom karakteru javnog autoriteta koji je izgradio.
Jer lako je biti moralna vertikala dok se govori o tuđim grijesima, ženama, njihovom ponašanju i privatnom životu. Lako je satima docirati drugima šta je haram, šta je sramota i kako bi „ispravan“ musliman trebao živjeti. Mnogo je teže pokazati ljudskost onda kada je pred tobom pitanje o ljudima koji umiru, djeci koja stradaju i civilima koji žive u paklu rata. Tu se vidi razlika između stvarnog moralnog autoriteta i pukog moraliziranja.
Ako već imaš potrebu da javno komentiraš sve druge geopolitičke sukobe, onda nemaš luksuz da se praviš slijep pred jednom od najvećih humanitarnih tragedija našeg vremena, genocidu u Gazi i Palestini!
A ako odlučiš šutjeti, onda barem nemoj ponižavati čovjeka koji te pita zašto šutiš! Posebno je odvratna upravo ta doza prezira prema osobi iz publike. Nije tražila da prihvatiš njeno mišljenje. Postavila je pitanje. Na pitanje se odgovara argumentom. Onaj ko umjesto argumenta bira omalovažavanje pokazuje slabost, a ne autoritet.
I zato je tvoja misija beznačajna. Ne treba od Pezića praviti ono što nije, islamski alim i duhovnjak. Ne treba ga tititi od opravdane osude. Javna osoba koja godinama gradi autoritet na moralnim lekcijama mora biti spremna da taj autoritet bude javno propitan. A odgovor „lanjski snijeg“ nije odgovor čovjeka sigurnog u svoje argumente. To je odgovor čovjeka koji je odlučio poniziti onoga ko ga je pitao nešto što mu očigledno nije odgovaralo.
I upravo zato njegovu reakciju treba nazvati pravim imenom, bahata, prezriva i nedostojna osobe koja se predstavlja kao moralni i vjerski autoritet.
Elvedin Pezića nije jedini vehabijski misionar u Bosni i u svijetu koji je na strani Izrealskog genocida na Paletincima. I Salem al-Taweel, vehabijski šejh iz Kuvajta odbacuje tvrdnje o izraelskim zračnim napadima na Gazu, tvrdeći da su snimci samo filmske scene!!
Mislili smo a je ovo možda napravljeno pomoću AI-ja, ali nažalost nije. Zamislite da su njegova porodica i njegov narod masakrirani, a da se drugi rugaju tome govoreći da nije stvarno i da je to izmišljotina!
U augustu 2026. šejh Salem al-Taweel izazvao je široke kritike na internetu i ogorčenje javnosti širom arapskih i islamskih krugova na društvenim mrežama nakon izjava u kojima je tvrdio da Izrael ne koristi vojne avione za bombardovanje Gaze, odbacujući široko dokumentovane zračne napade kao „filmove“ ili vještački proizvedene medijske sadržaje, a ne kao stvarne vojne operacije. Šejh Salem al-Taweel diplomirao je 1987. godine na odsjeku Usuluddin na Univerzitetu Imam Muhammed ibn Saud u Rijadu Saudijskoj Arabiji. Također je učio kod istaknutih vehabijskih učenjaka poput Ibn Usejmina.
Ovako vehabizam zatupljuje čovjekov mozak i prlja mu dušu! Historija nas uči mnogo čemu pa i tome da su vehabije uvijek ratovali protiv muslimanski zajednica i bili potpora i podrška najvećih neprijatelja ummeta Muhammedivog, alejhisselam!
Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:
„Ko od vas vidi neko zlo, neka ga promijeni svojom rukom; ako to nije u stanju, onda svojim jezikom; a ako ni to nije u stanju, onda svojim srcem, a to je najslabiji oblik imana.“ [Muslim]
Večeras sam ipak otišla na predavanje Pezića. Sjela sam, slušala skoro 50 minuta i zapisivala teme.
Govorilo se o namazu i noćnom namazu, hidžabu, odgoju djece, odnosu muža i žene, roditeljima, smrti, strahu od Allaha, skromnosti, dunjaluku, Poslaniku ﷺ… i ništa od toga nije nevažno niti mislim da o tome ne treba govoriti. Naprotiv. Ali sam cijelo vrijeme čekala da se dotaknemo i svijeta u kojem trenutno živimo. Čekala sam Gazu. Makar jednu rečenicu, makar spomen ljudi koji gladuju i ginu. Ako ništa drugo, makar dovu na kraju. Nije je bilo.
I upravo tu je bila poenta mog prethodnog statusa, koju su neki očigledno drugačije razumjeli. Moj problem nije što govorimo o namazu, hidžabu, porodici, sunnetu ili odgoju. Sve su to važne teme. Moje pitanje je samo kako određujemo prioritete u vremenu u kojem živimo i koliko oni koji imaju veliki utjecaj učestvuju u njihovom oblikovanju.
Mi muslimani smo nevjerovatno mnogo energije potrošili na međusobne razlike. Ko nešto praktikuje, ko ne praktikuje, šta je tradicija, šta je novotarija, kako se ko oblači, šta je dozvoljeno, šta nije i kojoj grupi ko pripada. O svemu tome postoje mjesta i prilike da razgovaramo. Ali postoje i trenuci u historiji kada bi te razlike morale makar nakratko postati manje pred nečim mnogo većim. Ako Gaza nije takav trenutak, onda stvarno ne znam šta bi trebao biti.
Zato ovo za mene više nije pitanje jednog predavača niti jednog predavanja. Ovo je pitanje svih nas. Dok se mi bavimo time ko je u čemu pogriješio i ko je „ispravniji“, Gaza nas gleda. I možda će jednog dana biti mnogo važnije pitanje jesmo li vidjeli nepravdu i šta smo učinili s onim glasom, znanjem, novcem ili utjecajem koji smo imali.
Ne očekujem da se svih 50 minuta govori o Gazi. Naravno da ne. Ali očekujem da Gaza postoji u naših 50 minuta. Posebno kada neko ima mikrofon i publiku, kada ga slušaju desetine ili stotine hiljada ljudi i kada njegove riječi mogu utjecati na to šta jedna generacija muslimana smatra važnim.
Voljela bih da upravo ljudi koji imaju najveći vjerski autoritet među nama budu oni koji će nas, pored toga što nas uče namazu, porodici i moralu, podsjećati i da je musliman dio mnogo veće zajednice; da nepravda prema čovjeku negdje daleko nije samo vijest koju ćemo prelistati i da nas velike tragedije moraju naučiti da ono što nas povezuje ponekad mora biti važnije od onoga oko čega se razlikujemo.
Večeras sam otišla i zato da provjerim jesam li možda bila prestroga kada sam prije nekoliko dana pisala o našim prioritetima.
Izvor: FB profil Amele Hadžić Mujkić, FB stranica vehabijskog misionara Elvedina Pezića, i portal Insdiebosnia.
Nakon što je Elvedin Pezić, vehabijski misionar u Bosni i Hercegovini jako grubo odgovorio na pitanje zašto se nikada ne oglašva o pokoljima u Gazi, rekavši da dotična osoba zbog tog pitanja zanima koliko i lanjski snijeg!
Amela Hadžić Mujkić se oglasila snimkom i na svom FB profilu:
„ Kaže da ga moje mišljenje zanima koliko i lanjski snijeg, a posvetio mu cijelu objavu. Evo mog odgovora.